SVJETLO IZ ĆIRINIH KUTIJA

In memoriam aeternam Ćiril Ćiro Raič

            Moj prvi susret s Ćirom zbio se osamdesetineke prošloga stoljeća u Mostaru. Na kraju našega druženja škljocnuo je dva-tri puta aparatom. Tih par crnobijelih fotografija i danas povremeno pogledam, svaki put samom sebi učinim se ljepšim. Drugi susret već je bio u njegovu radnom prostoru u Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru. Prvo sam uočio gomilu kartonskih kutija.

Dnevni list - siječanj 22, 2020

Gdje je u kolektivnoj memoriji Mostaraca Ćiril-Ćiro Raič?  

Svi gradovi imaju ljude u svojoj kolektivnoj memoriji iz kulture, sporta, gospodarstva i ostalih interesantnih zanimanja sa kojima desetljećima pa i stoljećima žive. Neki od njih su isključivo lokalnog značaja, neki regionalnog a manji broj i internacionalnog. Ovdje mislim na one koji su svoj životni i aktivni vijek proveli u tom gradu, a ne one koji su se samo rodili pa u neko razvojno doba otišli u veća mjesta te postigli veće ili manje međunarodno priznanje.

DRAGOM ĆIRILU ĆIRI RAIČU

O Hercegovini, mlađoj kćeri humskih i zahumskih roditelja rodjenih od Hrvatske Majke, toj čudnovatoj zemlji na sutoku mora i gora, neba i vrhova, sunca i kamena, prašine i blata, zeleno-modre doline i ispucale crvenice, drače i poskoka, šipka i groždja, kadulje i vriska, uzdaha i jeka, smijeha i plača, blaga i

PORTRET FOTODOKUMENTARISTA I UMJETNIKA

Ćiril Ćiro Raič rođen je 3. rujna 1936. godine, na obalama modrooke ljepotice Neretve, u selu Strgonice, općina Konjic, BiH, od oca Mate i majke Anđe (rođ. Stanić). Osnovnu je školu završio u Ostrošcu. Nakon završetka osnovnoškolskog obrazovanja, 1952. odlazi u Mostar i učlanjuje se

DA BUDEMO KAD NAS NE BUDE

Mag u magičnoj zemlji: Ćiril Ćiro Raič u Hercegovini. Zemlja se prosiplje u svjetlost. Prosiplje se u Svemir. Već pedeset godina Ćiril je Raič ogradio dlanima: ne da joj se prosipati . Propadati, prolaziti, nestajati. Dlanima zaustavlja vrijeme. Ne da umirati.

OKO KOJE GRADI POVIJEST

Iskustvo rimskoga pjesnika Ovidija – što ga je sažeo u stih: Tempus edax rerum (Vrijeme sve izjeda) – iskustvo je cjelokupnoga ljudskog roda. Vrijeme i zaborav otimaju osjetilima i svijesti i ono što bi čovjek želio po svaku cijenu sačuvati. Zato je i prošlost, a ne samo budućnost, puna nepoznanica.